Prioriteti preživljavanja




Preživjeti prioritete

U životu svi mi, ne bi li opstali, imamo potrebu za zadovoljenje osnovnih prioriteta.
Prvi prioritet svima nama je zasigurno zrak, nakon toga je tekućina i hrana, a tek onda odmor.
To su prioriteti modernog čovjeka, onoga koji većinu svog vremena provodi u urbanom okruženju, onoga koji ne strepi od opasnosti koje vrebaju u prirodi iz jednostavnog razloga jer se udaljio od nje.

U situaciji preživljavanja uz navedene prioritete, nalažu nam se i novi, prioriteti koji bi svakom od nas morali postati protokolom ponašanja u stresnoj situaciji realnog preživljavanja..
Ima puno, previše primjera gdje, kada je čovjek doveden do vlastitog psihološkog limita i ako nije uvježban da prilagodi vlastito ponašanje novoj nametnutoj situaciji, gubi kontrolu nad novonastalom situacijom te ne bi li preživio primjenjuje sasvim pogrešne prioritete preživljavanja.

Realne situacije u kojoj se čovjek nakon samo jednog dana preživljavanja u prirodi prepustio kanibalizmu, očito u paničnom strahu od gladi, govori o tome koliko je on uistinu udaljen od znalačkog sagledavanja vlastitih prioriteta.

Kao što i naš posao, škola ili porodica nalažu svoje prioritete, tako i situacija preživljavanja nalaže svoje. Ne bi li nam primjena tih prioriteta bila što lakša, stvorio sam lako pamtivu riječ, kraticu prioriteta preživljavanja:





S.T.O.P.

Ne bi li još bolje primijenili već lako probavljivu kraticu preživljavanja, zamislimo si situaciju u kojoj se naš glavi junak Stipe izgubio u bespućima Gorskog Kotara nakon što je krenuo na gljivarenje.
Stipe, umjesto da gleda kuda se kreće tog dana te tako stvara mentalnu mapu, on vidi samo gljive kojih "...nikad toliko". Tek pred noć naš Stipe shvaća da nema pojma gdje je. Panično počinje trčati, zapne i iščaši nogu.
Noć kuca na vrata, vampiri vire iz mraka a naš Stipe onako preplašen i bolan ne zna što mu je činiti. I odjednom mu sine da je njegov sin j u Meti pročitao nešto o preživljavanju i o nekoj magičnoj riječi STOP.

S - kao prvo slovo te riječi ima značenje: Saniraj, Stani, Smiri se, Skloni se, Sagradi sklonište.

Znam da nije lako stati izgubljenom, bolnom i uplašenom Stipi, ali “Stipe, to je jedini način da se ne prepustiš panici i pobrkaš prioritete.
Saniraj, imobiliziraj si tu nogu Stipe, stegni povoj oko nje. Sjedni, pojedi nešto slatko, možda bronhi koji uvijek imaš u džepu ili potegni malo one rakije koju skrivaš od žene. Izvidi oko sebe, pogledaj sa tog proplanka gdje se nalaziš da li ima koji puteljak. Smiri se, probaj se sjetiti kojim si putem došao, koliko si vremena utrošio da stigneš do tuda gdje si sada.
Ako smatraš da si stvarno zalutao, ne misli više o povratku i o tome da će ti se ekipa smijati u birtiji, već se skloni. Stiže noć, hladna …ona koja u ovo vrijeme godine i u tom kraju bez problema može postati tvojom zadnjom.
Stipe, pa što radiš? ...ne zakapaj se u lišće glumeći da radiš sklonište. Kao prvo skloni se od tog vjetra i hladnoće. Ona visoka stijena je idealna kao zavjetrina a vatra zapaljena ispred nje kao reflektorom topline plava blagodat. Zapali vatru, jer vatra služi baš tome da se skloniš u tvojoj situaciji od prvog neprijatelja - hipotermije (rashlađivanja)               
                                                                                                                  
                                                                                                                                               Snježno sklonište - rupa u snijegu


Zapamti, hipotermija je ubojica broj jedan u situaciji realnog preživljavanja u prirodi i ne štedi nikoga.

Nakon što si se ugrijao i imaš vatru, započni sa izgradnjom skloništa. Ta vatra uz stijenu u zavjetrini dobar je izbor, ali ona gubi toplinu sa druge strane. Nema problema ako tu sagradiš sklonište; u tvom slučaju - kosi krov koji se naslanja na stijenu sa otvorom radi odvoda dima. Noć će biti duga, napravi si i visok ležaj od borovih grana te se tako izoliraj od hladnog terena”.
 
Rekord vanjske i unutarnje temperature koji sam doživio u ne grijanom skloništu u snijegu iznosi razliku od 20 stupnjeva. Unutar skloništa bilo je 5 stupnjeva, van istog -15 stupnjeva.
Ovaj podatak govori sam za sebe o važnosti skloništa u zimskim uvjetima.






 Temperatura unutar skloništa nakon 10 min. (6°C)                            izvan skloništa (-8°C) 


T. – Tekučina : čuvaj tekučinu, traži tekučinu.

“Stipe, ma jesi li ti normalan? Znojiš se, a nemaš ničega za piti osim pljoske medenice i pola litre vode. Skini si tu jaknetinu dok radiš to sklonište da ne gubiš tekućinu putem znoja, a uz to biti ćeš suh kada budeš išao spavati.

I ne jedi te gljive i one kobasice ako nemaš dovoljno vode, jer će ti probava svu tekućinu iz tijela na njih potrošiti. Čuvaj onu bocu vode što imaš i ne gutaj tako sve odjednom.

Rano u zoru vidi da li ima rose na travi pošto je bio topao dan, vidi ako ima nešto vode između stijena od nedavnih kiša.”

Purifikacija vode putem prokuhavanja "užarenim" kamenjem u udubini

O. - Označi vlastiti položaj spasiocima

“ Evo vidiš, noćas se nisi smrznuo zahvaljujući tvom skloništu. Međutim, tvoja noga sada, kada se ohladila izgleda gadno. Očito ti je ligament otišao. Počinje sniježiti, prvi ovogodišnji snijeg koji lagano prekriva tvoje sklonište na rubu šume. Dobro je da si rekao ženi gdje ideš, tako će ona čim vidi da se nisi na vrijeme vratio doma odmah angažirati GSS, policiju, vatrogasce, ministarstvo obrane i tko zna još koga.
Kako označiti tvoj zaklon? Na snijegom prekrivenoj poljani ispred šumice gdje ti je zaklon, postavi nešto neprirodno oku upadljivo, napiši SOS borovim zelenim granama koje će se vidjeti iz zraka. Pripremi signalnu vatru da bude spremna ako uočiš ili čuješ spasioce. Zakači na granu iznad zaklona nešto žarke boje da znaju točno gdje si ako zaspeš ili ne budeš u mogućnosti odgovoriti.
Čuvaj energiju, jer ovakav ne možeš baš nigdje i ne plači. Prihvati novu situaciju. E, da možeš hodati Stipe, ovaj prioritet i onaj koji slijedi ne bi ti niti trebali jer bi se bistre glave to jutro pokušao vratiti od kud si došao ili naći neku dušu u tom kraju.”


Signalizacija dimom

P. - Prehrani se, preživi

“Dvije su već noći prošle u divljini, ima snijega i voda ti nije više problem. Pojedi malo, ali racioniraj hranu, čuvaj ju za slučaj da ti bude trebalo više energije za eventualni pokušaj samostalnog povratka. Vidi da li imaš nečeg jestivog u blizini, preferiraj hranu životinjskog porijekla; šaka crva ima više bjelančevina nego sve one tvoje gljive. Zamisli Stipe, šest zemnih crva ima skoro 40 grama bjelančevina!”

Taman dok je naš Stipe onako zgađen počeo uvlačiti u usta onog mesnatog crva, začuje predivan ženski glas, glas pripadnice GSS-a... ili... čekaj, što mu to ona govori?!

"Joj budaletine, opet je zaspao na kauču dok je gledao Survivor i gura daljanski u usta!!!" ...bio je to najmilozvučniji kreštav glas njegove žene.Iako je to bio samo san, bio je režiran po prioritetima preživljavanja koji je prerastao našem Stipi u noćnu moru. U ovoj situaciji naš Stipe nije bio u mogućnosti povratka, da je bio u stanju vratiti se od riječi STOP bilo bi mu potrebno samo slovo S i T. Slovu T pridodali bi samo značenje Traži Trag, tj. put natrag.

Ako ste nakon što ste se izgubili nesigurni u pravac od kojeg ste došli, nemojte niti pokušavati povratak. Pasti će mrak, hodanje po terenu svesti će se u hodanje u jedan veliki krug a izrada skloništa i odmor koji će vam sutradan biti neophodan radi povratka bistre glave nedostajati će vam.
Moj savjet je da, samo ako ste sigurni u postojanje nekog naselja negdje u daljoj okolici, izgradite sklonište na nekom od obližnjih vrhova (po mogućnosti u zavjetrini) kako bi kada padne prvi mrak bili u stanju spaziti rasvjetu neke kuće ili ceste.
I normalno, bilo koji puteljak, poput potoka, slijeva se na širi put, a širi šumski put uvijek se spaja na cestu.


Hrana je zadnji prioritet
- riječni rak
zaštićena je vrsta

Sklonište radi preživljavanja

Detaljan tekst o skloništima možeš naći na ovoj stranici.

Skloniti se u situaciji preživljavanja vrhunsko je znanje preživljavanja. Dok bez vode možemo izdržati i do tri dana, a još više dana aktivnog preživljavanja bez hrane, jedna hladna, vlažna i vjetrovita noć može biti pogubna u realnoj situaciji preživljavanja.

Ne bi li shvatili kako što kvalitetnije izgraditi sklonište, kao prvo moramo sagledati naše tijelo i njegovu termo-regulaciju te shvatiti u cijelosti koje su njegove potrebe radi samoodržanja..

Sposobnost održavanja normalne tjelesne temperature omogućeno je brojnim složenim procesima u našem organizmu.
Termo-regulacijski centar našeg mozga reagira na promjene temperature krvi, što rezultira pojačanim stvaranjem ili odavanjem topline.
U normalnim okolnostima ti procesi stvaranja i odavanja topline su u ravnoteži, tj. u konstantnoj tjelesnoj temperaturi.

A ležaj - prikladan za noć na vlažnom terenu

U slučaju promjena, naše tijelo pokreće razne procese u svrhu termo-regulacije. U gore navedenom slučaju znojenja našeg Stipe, tijelo se oslobađa viška topline nastale fizičkom aktivnošću. Voda u obliku znoja isparava na površini kože, pa tako na sebe veže toplinu i hladi tijelo.

                                                                                                                                            Košara, zahtjevna izrada ali vrhunska izolacija

U slučaju hladnoće, koja nas u ovoj situaciji izrazito zanima, naše tijelo priču svojih obrambenih procesa započinje ježenjem, primordijalnim urođenim instinktom,
Nekada su naši praoci ježivši se "dizali" dlaku te time zadržavali toplinu. Podignuta dlaka stvarala bi topli omotač zraka oko tijela. Taj prvi proces obrane danas je zbog naše ne dlakavosti ne efikasan .
Drhtanje je drugi proces reakcije našeg tijela na hladnoću, brzim grčenjem i opuštanjem mišićnih vlakna tijelo proizvodi temperaturu, ta proizvodnja ne može ići u nedogled jer nakon nekog vremena nastupa stanje iscrpljenosti i pothlađenosti.

Hipotermija ili pothlađenost je stanje snižene opće tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi više topline nego što je može proizvesti, pa temperatura tijela pada ispod 35°C. (u jednom od narednih brojeva u cijelosti biti će obrađena hipotermija - ubojica broj jedan). Naš zaklon nikako ne smije dopustiti tijelu da započne sa navedenim procesom reakcije na hladnoću - drhtanjem.                         













  

 
     Učite djecu od malih nogu kako izgraditi brlog                      Iglu na Alpama pri dovršetku                     Pećina - hotel sa 5 zvijezdica


Kako naše tijelo gubi toplinu?

Detaljan tekst o mehanizmima gubljenja temperature možeš naći na ovoj stranici.

Uvjeren sam da mnogi misle da tijelo gubi toplinu isključivo kada se nalazi u hladnom okruženju tj. radijacijom.
Iako je radijacija jedan od osnovnih mehanizma gubljenja temperature, ona nije i jedina.

Mnogo više temperature se gubi kondukcijom, tj prelaskom temperature sa toplog tijela na hladnu podlogu putem dodira (jedna od osnovnih fizičkih zakonitosti).

Evo zašto insistiramo kod Stipe na izradi dobrog ležaja. Po nekim jezivim studijima na zarobljenicima u vrijeme Drugog svjetskoga rata, dokazano je da golo ljudsko tijelo naslonjeno na aluminijsku podlogu koja se nalazi na snijegu izvlači temperaturu iz tijela tolikom brzinom da smrt zarobljenika nastupa u roku 20 minuta. Leći na zemlju bez izolacije zasigurno vodi istom kraju.

Tu,uz korak kondukcije nalazi se i nimalo manje bitna - konvencija, tj. gubljenje temperature putem strujanja zraka (vjetar) i vode.
Dobro je znati da se temperatura u vodi prenosi tj. gubi i do 30 puta brže nego na suhom a da vjetar pri brzini od 30 km/h vanjsku temperaturu od +5 svodi na -5, tako zvani wind chill efekt - u nastavku tabela.
Hipotermija u vodi u nekim ekstremnim hladnim uvjetima može nastupiti i u roku od samo 15 minuta.
Evo zašto se naš Stipe nije smio znojiti. Na spavanje - uvijek suhi po svaku cijenu!
                                                                                                                                              Tablica efekta rashlađivanja zbog vjetra


ZANIMLJIVOST -
Pristupi u spriječavanju gubljenja temperature idu toliko daleko da istraživači u ekstremno hladnim krajevima prilikom spavanja u termo vreći na jedini otvor namijenjen disanju dok spavaju naslanjaju maramicu ne bi li tako zadržali što više topline iz tijela koja se udisajem hladnog i izdisajem toplog zraka gubi.

Skloniše u prirodi biti će vaš drugi dom; ono će nam kratkoročno ili dugoročno dati zaštitu od hladnoće, vjetra i kiše te mora biti prikladno tome i izgrađeno.
Znanje izrade skloništa ide uvijek uz znanje paljenja vatre, a vatra je uvijek integralni dio skloništa.

Sklonište treba uvijek napraviti u zavjetrini, na uzvisini ili rubu šume sa dobrim pregledom terena koji nas okružuje te na vidljivoj lokaciji mogućim spasiocima.
Radi izrade skloništa odabrati mjesta sa izobiljem prirodnih materijala ili mjesta sa već prirodno polu izgrađenim skloništima, kao što su udubine u terenu, stijene, srušena stabla, pećine... jer tako radeći uvelike ćemo dobiti na vremenu i uštedjeti tekućinu i kalorije potrebne radi izrade.

Zapamti, da radi izrade skloništa od prirodnih materijala, jednom odraslom pojedincu može trebati i do pet sati konstantnog rada. Ako se radi o grupi i do tri sata gradnje. Zbog toga, nikad ne radi sklonište tik pred sumrak nego mnogo prije mraka!


Pošto uz sklonište ide i vatra, preferirati terene mješovitih šuma crnogorice i bjelogorice pošto u takvim šumama ima dobrog materijala za ogrjev (bjelogorica) i izradu skloništa i ležaja ( crnogorica).
Velika greška koju većina njih radi je izrada velikih skloništa, sklonište mora biti usko, a ponajviše mora biti što uže ako niste u mogućnosti zapaliti vatru ne bi li se tako moglo zagrijati temperaturom vašeg tijela, normalno , pod uvjetom da ne propušta vjetar. U slučaju gradnje skloništa u/od snijega, moramo paziti da izradimo i otvor radi efikasnog zračenja.

Mnogo njih smatra da je sklonište u prirodi samo nekakav krov nad glavom. Uz krov ide uvijek i ležaj. Ležaj i krov mogu se napraviti od suhog lišća.

Preferirati južnu stranu šume jer je izložene tokom cijelog dana suncu te je samim time manje vlažna.
Ako je sklonište od prirodnih materijala, ono je zbog toga u prirodi nevidljivo spasiocima. Treba položaj vlastitog skloništa označiti uvijek dobro vidljivim i prepoznatljivim oznakama.

Neprirodno postavljena tanja stabla ili kamenje na terenu u obliku strijelce, slova X ili SOS te vidljive oznake u krošnji poput žarko crvene veste, aluminijske folije ili sličnog uvelike mogu pomoći da budete lakše uočeni.
Bilo je slučaja realnog preživljavanja po snijegu kad su spasioci prošli tik uz nevidljivi brlog unesrećenoga koji više nije imao snage da zazove pomoć ili je spavao. Jednom kada spasioci pročešljaju taj dio terena teško da će se vratiti na isti.



U slučaju da ne možete računati na spasioce jer niste nikoga obavijestili gdje idete ili ste u takvoj situaciji gdje ne smijete biti viđeni te će vaše preživljavanje ovisiti isključivo o vama samima, ne zamarajte se gore navedenim.

Nikad ne gradite sklonište blizu rijeka jer malo jača kiša može naglo podići nivo vode, pa vas rijeka lako proguta.
Zna se desiti tokom kiše, da se zbog ispiranja terena stabla uruše u rijeku te se zaglave stvarajući tako prirodnu branu koja počne skupljati materijal i tako stvori čep koji blokira realan protok vode. Rijeka raste i raste dok ne naraste toliko da se čep silovito odčepi i evo vam smrtonosnog vala vode na do malo prije skoro mirnoj rijeci.

Izbjegavajte izgradnju skloništa na dobro utabanim životinjskim stazama i u šumama prepunih odlomljenih grana i stabala. Kod odabira skloništa uvijek gledajte i iznad i ispod. Nema smisla da napravite sklonište na mravinjaku ili ispod napukle grane koja se prvim vjetrom može srušiti na glavu.

U skloništu nema mjesta tabu temama: ako vam je hladno i drhtite, zgrabite prijatelja da vas zagrije jer je upitno da li ćete doživjeti jutro; ako imate nuždu, a vani je orkanska bura, obavite ju u skloništu bez obzira na tuđa negodovanja.
Na Alpama, sa Francuskom granicom gdje sam živio, desio se slučaj gdje su našli dvoje smrznutih alpinista na par metra udaljenosti jednog od drugog, svakog u vlastitoj vreći za spavanje. Očito da ih je bilo više strah grljenja nego hipotermije.

Kvalitetno sklonište je vaš jedini sigurni saveznik i jedini sigurni izgled uspješnog preživljavanja. Preživljavanje se odvija najčešće u roku par dana. Danas je večina terena nastanjeno. Sumnjam da negdje u našoj zemlji ima više od trideset kvadratnih kilometra nenastanjenog prostora. Situacija gdje ćete morati preživljavati više od tri dana kod nas je skoro nemoguća.

U tri dana bez problema ćete gladovati, patiti zbog manjka vode, ali i umrijeti bez skloništa.

Po svjetskim statistikama, prva noć je glavni krivac smrti u više od 50% slučajeva individualnoga preživljavanja. Hipotermija je tu zaslužna i za više od 90%. Rekordna razlika temperature koju sam isprobao u skloništu bila je od oko 30 stupnjeva.

Vani je bilo -15 sa vjetrom od kojih 20 km/h. Efekt vjetra (wind chill) na koži bio je -30 C. U skloništu je bilo + 15. Za tu nevjerojatnu razliku od 30 C nije bila zaslužna ni Windstopper jakna, Polartec maja ili Schoeller hlaće već samo jedno kvalitetno sklonište od prirodnog materijala.





Na kraju krajeva, graditi skloništa i spavati u njima može postati čak i zabavno

(pogotovo ako ste okruženi samo curama;)

Tekst Boris Stermotić
Ovaj tekst i slike su zaštićene autorskim pravima od strane Hrvatske Škole preživljavanje u prirodi ©