Survivors Club‎ > ‎

Branje Bilja


ŠKOLA VIŠE NIJE AKTIVNA
Radionica organizirana za sve u okolici Pule. Zainteresirani neka nam se jednostavno pridruže!
Ova radionica otvorena je za sve bez obzira na godine i iskustvo.

Ima nas nezaposlenih, penzića, starih i novih boraca, menađera, radnika, direktora, umjetnika, 
doktora, profesora, travara, alternativaca, klinaca, četveronožaca... objedinjuje nas jedna te ista priča - ona prirodna.

Priroda nam daje mnogo, a mi je češće zloupotrebljavamo pa onda ostajemo začuđeni kada nam se njezina narušena ravnoteža obija o glavu. Ravnoteža i sklad s prirodom jedini je način očuvanja zdravlja. Danas nam se često servira laž koja kaže da je zdravlje privilegija bogatih, da je zdrava hrana jako skupa. Jedino što nas košta jest neznanje. 
 




Ova cjelogodišnja škola otvorena je za sve, bez obzira na kondiciju, godine i iskustvo.

Svaka aktivnost Survivors Club-a ima jaku naznaku ekologije.
Budi eko-faca i ti, jer zajedno smo zeleniji.





Zanimaju te aktivnosti otvorene svima organizirane od strane Survivors Club-a poput škole preživljavanja za djecubranja biljaorijentacije u prirodisamoobraneribolova i drugih uz mnoštvo izleta, seminara, druženja i ekspedicija? Ako želiš postati član našeg Survivors Kluba  pročitaj ove detalje. Želiš li biti obaviješten o svim aktivnostima našeg Survivors Kluba putem SMS-a? Pošalji na emajl svoje podatke (broj mobitela, ime i prezime) ili podatke mogućeg zainteresiranog, a mi ti pošaljemo poruku.

Školu branja samoniklog jestivog bilja vodi
 Gospođa Slavica Rudan, poznavalac samoniklog bilja i obiteljski aromaterapist.




U nastavku neke od naših ludosti. Ako želiš u cijelosti biti informiran o zbivanjima naše Škole branja bilja, prati nas na našim Facebook stranicama: www.facebook.com/extremesurvive




14. Branje bilja

objavio 10. lip 2013. 05:19 Extremesurvive Survival School


10. Branje bilja

objavio 22. tra 2013. 08:06 Extremesurvive Survival School


9. Jestivo bilje Čićarije

objavio 15. tra 2013. 23:37 Extremesurvive Survival School

Tekst: Jelica Florido
Slike: Rozana Mihovilović Perc i Aleksandar Perc

Izlet u Vodice na Ćićariji ili kako preživjeti na zelenom bilju

Te smo sunčane subote krenuli u Vodice sa svih strana: iz Pule, Opatije, Rijeke i Delnica. Skupilo nas se 30-tak sa namjerom da naberemo samoniklo, jestivo bilje, prvenstveno medvjeđi luk, čiji su mladi izdanci upravo zazelenili vodičke šume i pripremimo sve obroke uglavnom od onoga što sami uberemo. Priroda nam je oduvijek nesebično nudila svoje mirisne darove, na koje smo pomalo zaboravili u ovo moderno, zahuktalo doba, okrenuli joj leđa i otuđili se od nje, iako je othranila generacije prije nas. Vođeni tom jednostavnom idejom o povratku prirodi i zajedničkim korjenima, našli smo se na obroncima Ćićarije, u mjestu Vodice sa svega 14 stalnih stanovnika, nekoliko obnovljenih i dosta ruševnih kuća, koje podsjećaju na minula vremena kad je u selu živjelo 700 ljudi. Vodice su se do kraja 19. stoljeća nalazile na glavnom pograničnom putu prema Trstu kamo se odvozio drveni ugljen iz vodičkih krbunica. 

Smjestili smo se u nekadašnjoj, potpuno obnovljenoj školi, kojom odavno ne odjekuju veseli dječji glasovi. Pretvorena je u speleološku kuću koju mogu koristiti i druge udruge. Škola nas je dočekala punim komforom: sjajnim, lakiranim parketima, kupatilom sa toplom vodom i klima uređajima u svakoj prostoriji, jer su noći ovdje uvijek hladne. 

Najtoplija je, naravno, bila kuhinja, pa je tu bila najveća gužva. Kako kuhinja još nije namještena, snalazili smo se kako smo znali, postavili dva plinska kuhala na pod, a drveni stol i klupe su doputovali s nama iz Pule. Stol je začas bio prekriven različitim samoniklim biljem koje su vrijedne članice ubrale na puljštini, jer je u Vodicama još donedavno bilo snijega i prve su su biljke tek počele sramežljivo pomaljati iz suhe, oštre trave. Bilo je tu divljeg maslačka, kostriša, maka, radića, kiselice, poriluka, pušine, trputca, pa čak i vranine noge, ali ne one koja skače*. Sve smo to usitnili i stavili u veliki lonac u kome se već kuhao krumpir i crvena leća da tekućina malo zgusne. Nakon sat vremena mirisna, zelena maneštra se već pušila u tanjurima. 

Za one mlađe i gladnije bilo je i šunke kao dodatka prehrani i grah salate sa zelenim biljem koje nije stalo u lonac. Nezaobilaznu kavu smo degustirali uz slatko od maslačka koje je pripremila Daira od žutih, proljetnih glavica, malo šećera, limuna i naranče. Vrlo je ukusno i sa svakim đirom oko stola je tegla od kile bila sve praznija. 

Popodnevno upoznavanje medvjeđeg luka je bilo vrlo temeljito. Gospođa Slavica Rudan, naš vodič za bilje, nam je objasnila opasnosti koje se kriju ako se medvjeđi luk zamjeni sa sličnim biljkama: mrazovcem, kozlacem ili đurđicom, koje sve kad su mlade imaju vrlo sličan list. Zato medvjeđi luk valja brati pojedinačno, kako raste, list po list, koji je uz to duguljast i intenzivnog mirisa na luk, za razliku od ostale tri biljke koje nemaju taj karakterističan miris. Kod mrazovca dva-tri lista rastu skupljena zajedno, dok kozlac ima srcolik, širi list, ali sve tri biljke rastu izmješano na istom staništu. Zato su zabune lako moguće, a time i teška trovanja sa smrtnim posljedicama. U južnoj Istri medvjeđi luk ne raste, možda zato jer nema medvjeda, pa smo spašeni. Zato samoniklo rastu sve druge vrste luka kao pasji, vilin, poriluk, vlasac i nijedan nije otrovan. 

Promrzli i mokri vraćamo se u našu toplu kućicu. Za večeru je na meniju bio omlet sa zelenim biljem, onim koje nije stalo u lonac, a umjesto kruha koji smo zaboravili kupiti, pripremili smo zelene tortilje od brašna, vode i bilja i pekli ih na ulju u tavi, a dio, kako bi bile brže gotove, na žaru pod otvorenim nebom, gdje nam je tava bila tanki lim. Omlet umotan u tople tortilje, uz zeleno bilje sa limunom, je zaista bio odlična kombinacija, a prilikom traženja tava i kacjola kod obližnjih susjeda, dobili smo i tri štruce starijeg kruha za doručak. Nitko sretniji od nas gradske djece ! Uvečer smo pod nebom punim zvijezda, uz vatru koja je toplo pucketala, izmjenjivali biljna iskustva, pjevali uz pratnju gitare i uživali u mirnom seoskom ugođaju koje nam je sobom donijelo zaboravljene mirise djetinjstva. 

* vranina noga je jedna vrsta trputca 

Recepti:

Medvjeđi luk je najzdraviji sirov. Usitni se i stavi u maslinovo ulje kojim se polijeva riža, pašta i ostala jela. 
Marmelada od maslačka: 100-200 žutih glavica maslačka, šećera po ukusu, jedan limun i jedna naranča (bez kore) prokuhati i izmiksati sa štapnim mikserom. Mljac mljac!

8. Branje bilja

objavio 15. tra 2013. 23:31 Extremesurvive Survival School


7. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:43 Extremesurvive Survival School

Ima nas nezaposlenih, penzića, starih i novih boraca, menađera, radnika, direktora, umjetnika, doktora, profesora, travara, alternativaca, klinaca, četveronožaca... objedinjuje nas jedna te ista priča - ona prirodna. Pridruži nam se i ti.


6. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:41 Extremesurvive Survival School

Sretni praznici svima vama od ekipe Survivors Club-a!


5. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:38 Extremesurvive Survival School


4. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:37 Extremesurvive Survival School

Šta se desi kada se vesela ekipa gladna za zelenjavom, pustolovinom i druženjem nađe na obližnjim pašnjacima Butonigle? ...poberu sve što je zeleno, uz prvi potok skuhaju maneštru on istog, najedu se pa se prepuste svakojakim aktivnostima poput paljenja vatre trljanjem drva u drvo, T'ai chi ch'uan-u, čišćenju slapa od smeća i drugim ludostima. Moramo pohvaliti i najmlađu članicu ekspedicije koja je bezbrižno spavala i zijevala cijelo vrijeme u tobolcu mame koja se borila ne bi li preživjela. Kao i uvijek bilo je zabavno, nesvakidašnje i prirodno te zato jedno veliko hvala svima onima koji su došli i učinili i ovo iskustvo takvim. :)


3. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:35 Extremesurvive Survival School

Proljeće kuca na vrata, želja za zelenim u mislima iskonskih prirodnjaka sve veća je i veća. Povratak iskonu jedini je put povratka.


2. Branje bilja

objavio 6. tra 2013. 03:33 Extremesurvive Survival School

Više od pedeset prisutnih gutalo je svaku riječ jednog od najvećih poznavaoca samoniklog jestivog i ljekovitog bilja, gosp. Ivana Lesingera. Tokom predavanja bile su pojašnjene neke od zabluda o otrovnom bilju, simptomi trovanja te detaljno opisani najopasniji zeleni frajeri naših prostora. Vidimo se prilikom idućeg predavanja!


1-10 of 11